2019-10-03 06:56:28
VIŠEDNEVNA ŠKOLSKA EKSKURZIJA OSMIH RAZREDAPutovanje i promjena mjesta daju umu novu snagu. (Seneka)
Kada bi vas netko pitao da se prisjetite najljepšega događaja iz osnovne škole, većina bi sigurno pomislila na neku ekskurziju koja mu je ostala u sjećanju. Učenici se obično najviše vesele višednevnim ekskurzijama. Na njima se osjećaju „odraslijima“ jer putuju bez roditelja, sa svojim prijateljima.
Ciljevi su višednevne školske ekskurzije upoznavanje s kulturno-povijesnom baštinom i prirodno-geografskim obilježjima Hrvatske. Time se razvija svijesti o prirodnim bogatstvima i jezičnim osobitostima pojedinih krajeva Hrvatske, ekološka svijest, ističe se važnost odgovornoga ponašanja, međusobne suradnje, uzajamnoga pomaganja i druženja.
Ove je školske godine naša destinacija bio Šibenik. Na našu smo četverodnevnu avanturu krenuli 23. rujna 2019. godine u ranim jutarnjim satima. Vrijeme u autobusima brzo je prolazilo u dobrom društvu.
Putem smo se zaustavili u gradu Zadru kojim smo prošetali i vidjeli crkvu sv. Donata, Morske orgulje, Pozdrav suncu, crkve sv. Marka i sv. Frane, biskupsku palaču itd. Iako su neki od nas već ranije posjetili Zadar, osjećaj je bio drugačiji, naravno, zbog društva. Kad smo stigli do našega dječjega hotela Andrija u Šibeniku (TN Amadria, bivši Solaris), smjestili smo se i uživali u slobodnom vremenu do večere. Neki su se osvježili u hotelskom bazenu, a samo je nekoliko hrabrih pokušalo umočiti prst u nešto hladnije more. Nakon raznovrsnih i mnogobrojnih delicija koje nam je osoblje hotela pripremilo za večeru ni kiša nas nije spriječila da odemo do obližnjega hotela na ples. Još uvijek puni uzbuđenja, jer dijelimo sobe s najboljim prijateljima, uputili smo se spavanje.
Drugi smo dan, nakon odličnoga doručka, krenuli prema Sokolarskome centru Dubrava Šibenska. Slušali smo zanimljivo i poučno predavanje, a usput budno pratili svaki pokret sove ušare i američkoga sokola koji su služili kao reprezentativni primjerci svoje vrste. Neki od nas pokazali su hrabrost pa „pomazili“ sovu svojim glavama. Na taj smo način naučili da sovu ne bismo trebali dirati rukama jer se to može shvatiti kao prijetnja, a diranjem skidamo zaštitni sloj s njezinoga perja. Oni još hrabriji svojim su nosovima dotakli sokolov kljun i nahranili ga držeći ga na ruci. Poslije toga krenuli smo u razgled grada Šibenika uz lokalne vodiče koji su nam pripovijedali o povijesti grada, njegovim znamenitostima i istaknutim osobama. Vidjeli smo tvrđavu sv. Mihovila, crkvu sv. Frane s franjevačkim samostanom, palače, a najviše smo ostali zadivljeni katedralom sv. Jakova koja je 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetskoga kulturnoga naslijeđa. Poslije toga naručali smo se i otišli do hotela gdje smo proveli ostatak slobodnoga vremena u druženju na plaži, bazenu i u sobama. Navečer smo bili na plesu u sklopu svoga hotela.
Treći smo dan posjetili dva otoka – Zlarin i Prvić. Kratkom vožnjom na trajektu od Šibenika stigosmo do Zlarina. Tamo smo čuli priču o koraljima i vidjeli kako se oni obrađuju. Tako smo se upoznali s još jednom djelatnošću naših ljudi u Dalmaciji. Osim toga, našli smo se i u „sobi“ koja je posvećena našoj poznatoj pjesnikinji Vesni Parun koja se tamo rodila. Nakon toga, prije ručka, uživali smo u slobodnoj šetnji Zlarinom, a neki su se odlučili odmoriti na obližnjem igralištu. Poslije ručka krenuli smo prema trajektu koji nas je odveo do otoka Prvića. Na njemu smo posjetili Memorijalni centra Fausta Vrančića. Kustosica nam je ispričala o Vrančiću - njegovom životu i izumima, zatim smo pogledali izložbu njegovih izuma (u smanjenom mjerilu) i za kraj smo pogledali kratak film o njemu. S Prvića nas je trajekt odveo do Vodica, a od tamo smo se autobusima vratili u hotel gdje smo proveli ostatak slobodnoga vremena. Znali smo da je ovo posljednja noć koju provodimo zajedno u sobama i da se polako moramo pakirati pa smo pokušavali na najbolji način iskoristiti preostalo vrijeme.
Posljednji smo dan u svoje koferi spakirali svoju odjeću, obuću, ali i sjećanja na avanture koje smo doživjeli kako bismo ih kod kuće mogli iznova prepričavati. Tada smo se uputili prema NP Krka koji je bio naše posljednje odredište prije povratka u Čakovec. Rijeka Krka oduševila nas je svojim slapovima i snagom kojom oblikuje prirodu. Zbilja smo uživali i spoznali da boravak na otvorenom, u prirodi, iscjeljuje.
S novom snagom koju nam je ovo putovanje dalo i otvorilo nam nove vidike, krenuli smo kućama. Iako je neke putem svladao umor, atmosfera je u autobusu bila odlična do samoga kraja. U Čakovec smo se vratili u kasnim večernjim satima, a tamo su nas pričekali roditelji koje smo jedva dočekali zagrliti i ispričati im o svome putovanju.
Lin Jutang rekao je da nitko ne shvaća kako je lijepo putovati sve dok ne dođe kući i nasloni glavu na stari, poznati jastuk. Nadamo se da ćemo u tom stilu putovati i u budućnosti, a do nekoga novoga putovanja prepričavat ćemo događaje i avanture s dosadašnjih.
Učitelji: Maja Magdalenić, Danijela Perenc- Jaušovec, Renata Najman, Marinko Horvat, Višnja Matotek, Mario Šestak
|